Prilikom prilagođavanja privatnih kina, obrada apsorpcije zvuka i smanjenja buke je suštinski dio. Profesionalno akustički obrađena prostorija i normalna prostorija mogu predstaviti vrlo različite audio-vizuelne efekte iznutra i izvana. Zgrade uglavnom koriste beton, drvene ploče ili pune cigle kao zidne materijale. Strogo govoreći, ovi materijali mogu postići efekat zvučne izolacije, ali dubina efekta zavisi od molekularne gustine različitih materijala. Za audio-vizuelnu prostoriju koja teži zvučnim efektima, sam materijal zida nije dovoljan da se postigne efekat slabljenja zvuka. Bilo da se radi o vili ili stambenoj zgradi, prilagođena privatna kina zahtijevaju apsorpciju zvuka ili zvučnu izolaciju. Akustički tretman kontroliše refleksiju zvučnih talasa u prostoriji, podešava vrijeme reverberacije unutar prostorije, čime se poboljšava kvalitet zvuka gledanja filmova. Hajde da danas razgovaramo o tim stvarima o apsorpciji zvuka i zvučnoj izolaciji.
Apsorpcija zvuka
Gore smo ukratko spomenuli da neki čvrsti materijali mogu oslabiti koeficijent zvučnog talasa tokom procesa širenja. U stvari, osim što ih apsorbira unutrašnji materijal, neki materijali također mogu reflektirati zvučni val i prenijeti ga na drugu stranu. Apsorpcija zvuka i zvučna izolacija su dvije potpuno različite metode kontrole zvuka. Apsorpcija zvuka se odnosi na fenomen gubitka energije nakon što zvučni talasi udare u površinu materijala, a zvučna izolacija se odnosi na metodu smanjenja buke na putu širenja zvučnog talasa. Jednostavno rečeno, apsorpcija zvuka uklanja određenu količinu zvučne energije, a zvučna izolacija kontrolira prijenos zvučnih valova na drugu stranu zida.
Kada zvučni valovi putuju kroz zrak i dodirnu površinu materijala koji apsorbira zvuk, dio će se reflektirati, a dio apsorbirati. Akustični materijali koji se koriste za apsorpciju zvuka uglavnom imaju porozna svojstva, a uobičajena su vlakna, čestice i pjene. Zvučni val pada na bezbroj sitnih šupljina unutar materijala, gdje uzrokuje trenje s molekulima zraka i zidovima šupljina, pretvarajući tako zvučnu energiju u toplinsku energiju kako bi se postigao efekat apsorbiranja zvuka. Osim poroznih materijala koji apsorbiraju zvuk, postoje rezonantne strukture za apsorpciju zvuka i posebne strukture koje apsorbiraju zvuk. Rezonantna apsorpcija zvuka uključuje jedan rezonator, mehanizam za rezonantnu apsorpciju zvuka perforirane ploče, detaljnu strukturu rezonancije tankog filma i strukturu rezonantne apsorpcije zvuka tanke ploče. Njegov princip je i korištenje strukture materijala i zraka za formiranje rezonantnog sistema za postizanje apsorpcije zvuka.
Koeficijent apsorpcije zvuka, također poznat kao NRC vrijednost, definira Američko društvo za testiranje i materijale (ASTM). Numerička metoda izračuna NRC uzima aritmetičku srednju vrijednost koeficijenta apsorpcije zvuka materijala na četiri frekvencije od 250, 500, 1000 i 2000 Hz. Budući da se koeficijent apsorpcije zvuka materijala koji apsorbiraju zvuk povećava s povećanjem frekvencije, općim materijalima koji apsorbiraju zvuk teško je apsorbirati neke zvučne valove niže frekvencije. Općenito, proizvodi s koeficijentom apsorpcije zvuka nižim od 0.2 nazivaju se reflektirajućim materijalima, a materijali većim od 0.4 mogu se smatrati materijalima koji apsorbiraju zvuk. Potrošači moraju biti oprezni pri kupovini akustičnih materijala s koeficijentom apsorpcije zvuka većim od 1.0. Iako je mnogo veći od "kvalifikovane linije" od 0.4, takve vrijednosti podataka su pogrešne. Američko društvo za eksperimentalne materijale, koje formulira vrijednost NRC (koeficijent apsorpcije zvuka), koristi broj "0" za predstavljanje koeficijenta apsorpcije zvuka materijala koji ne može apsorbirati nikakvu upadnu zvučnu energiju. Drugim riječima, ovaj materijal može reflektirati svu zvučnu energiju koju doživi. Suprotno tome, ako materijal apsorbira svu zvučnu energiju, to je označeno brojem "1". U stvari, svaki materijal ima karakteristike reflektiranja i apsorpcije zvučne energije. "0" i "1" su samo teorijske granične referentne vrijednosti. Normalan koeficijent apsorpcije zvuka materijala koji apsorbiraju zvuk trebao bi biti između 0 i 1. Materijal s koeficijentom apsorpcije zvuka većim od 1.0 znači da apsorbira više zvučne energije nego što je reflektira, što je fizički nemoguće. Ako se potrošači susretnu s takvim opisima, mogu direktno dovesti u pitanje tačnost podataka.
Zvučna izolacija
Kao što je ranije spomenuto, zvučna izolacija i apsorpcija zvuka su dvije različite vrste kontrole zvuka. U određenom smislu, apsorpcija zvuka više uzima u obzir koeficijent apsorpcije samog materijala, dok zvučna izolacija uzima u obzir i gubitak prijenosa pregradnog zida i karakteristike apsorpcije prostorije tokom prijenosa zvuka. Stoga ne može biti kao koeficijent apsorpcije zvuka (NRC) koji se izračunava uzimanjem prosjeka vrijednosti, već je potrebno da podaci (gubici prijenosa zvuka i frekvencijske karakteristike grafikona) i Američko društvo za ispitivanje i materijale utvrde standarde za poređenje rezultirajućih vrijednosti za klasu prijenosa zvuka pregradnog zida (STC). Iako se proračuni razlikuju, gubitak prijenosa zvuka varira ovisno o frekvenciji, a pregradni zid koji se koristi za kontrolu širenja zvuka općenito će se povećavati kako se frekvencija povećava.
Kao što zvuk uvijek može apsorbirati ili reflektirati materijal, uvijek može proći kroz pregradni zid i prenijeti zvuk na drugu stranu prostorije. Za razliku od apsorpcije zvuka, ako je referentna granična vrijednost 0 zamišljena kao slučaj kada se zvuk ne projektuje, tada je moguća njena suprotna granična vrijednost 1 (gdje se sav zvuk projektuje kroz pregradni zid). To je moguće, na primjer, ako u prostoriji ostavimo otvorena vrata i prozore. U nezaštićenoj prostoriji (tj. jednoslojni pregradni zid), svaki zazor u otvoru može rezultirati smanjenjem gubitka prijenosa zvuka, što mislim da svi znate iz svog doma ili ureda. Mnogi ljudi mogu pomisliti da povećanje debljine pregradnih zidova može još dublje povećati gubitak prijenosa zvuka, ali prema zakonu kvalitete zvučne izolacije, čak i ako udvostručite debljinu zida, količina zvučne izolacije može se povećati samo za 6dB.
Dakle, za studije za snimanje, privatna pozorišta i druga okruženja sa visokim zahtevima za prenos zvuka, dizajn dvostrukih pregradnih zidova je najčešći metod. Izgradnja dvostrukih pregradnih zidova je također delikatna stvar, na primjer, između dva zida će biti ispunjeni slojevi različitih materijala (kao što su materijali koji apsorbiraju zvuk) kako bi se postigla bolja zvučna izolacija. Sloj materijala mora biti postavljen u sloj zraka, tako da zvučni valovi mogu biti sekundarne difuzije. Slijepo popunjavanje slojeva materijala između dva zida neće nužno postići željeni efekat zvučne izolacije.
Za više informacija o SINOYQX melaminskoj pjeni, kontaktirajte nas na [email protected] ili nam pošaljite poruku na broj +86-28-8411-1861.
Neke slike i tekstovi su reprodukovani sa interneta, a autorska prava pripadaju originalnom autoru. Ako postoji bilo kakvo kršenje, molimo kontaktirajte nas da ga izbrišemo.